Ulice... Neke su male i neugledne, neke široke, druge
grandiozne. Po ulicama pamtimo gradove i mesta na kojima smo bili.
Danas ulice služe da kroz njih prolazimo, ali nije uvek bilo tako. Ovaj
put ćemo se upoznati s jednom od najpoznatijih svetskih ulica, bečkim Ringom, njenom istorijom i najpoznatijim bečkim atrakcijama koje se nalaze u njenoj blizini.
U zlatno doba Evrope, kada je mnogo novca stizalo iz
prekomorskih kolonija, u najvećim gradovima nastajale su ulice po
kojima se ti gradovi i danas pamte. Osamnaesti i devetnaesti vek bili
su zlatno doba nastanka širokih avenija i bulevara. U to doba ulice su
bile glavno mesto društvenih događanja. Njima se šetalo, vozilo
kočijama, pokazivala se slava, moć i bogatstvo.
Ring, glavna bečka avenija i jedna od najlepših ulica sveta,
nastao je planski. Četiri kilometra duga ulica za javnost je otvorena
1865. godine, po nalogu austrougarskog cara Franje Josipa. Gradnja je
trajala osam godina. Ring je nastao na praznom prostoru kada su
porušene gradske zidine, a ideja je bila da se na taj način centar
poveže sa spoljašnjim kvartovima grada. Danas je podeljen na sedam
delova. Ovom ulicom voze tramvaji broj jedan i dva, koji kružno obilaze
središte grada, prvi bezirk-kvart (Innere Stadt). Ring je kružni tok
koji je prekinut Dunavskim kanalom, uz koji je kasnije dograđen široki
bulevar, pa je tako spojen u jednu celinu. Zanimljivo je da Ring nikad
nije završen prema originalnim planovima. Slom berze 1873, početak
Prvog svetskog rata i gubitak austrijskih kolonija onemogućili su
finansiranje grandioznih planova, ali je puno toga od planiranog i
izgrađeno. Zajedno s Ringom rasle su i velelepne zgrade, parkovi i
drvoredi. Zato hajde da pođemo u šetnju tom ulicom.
Iako Ring nema početak ni kraj, nekako se računa da obilazak počinje kod zgrade Opere.
Saobraćaj je tu jednosmeran i ide u smeru kazaljke na satu. Šetnja
Ringom u punoj dužini traje oko tri sata i najbolji je način
razgledanja turističkih lepota. Moguće je iznajmiti i jedan od
slobodnih gradskih bicikala, koji služe svakom ko želi da na taj način
obilazi grad. Za brže razgledanje bolji je tramvaj broj jedan ili dva.
Iza Opere u parku se nalazi Hofburg, najveći bečki dvorac.
Tokom vekova je nadograđivan i menjan, a poslednje velelepno izdanje
zakrivljene fasade potiče iz 1913, neposredno pred početak Prvog
svetskog rata, tako da su njegovi stanovnici vrlo kratko uživali u
njemu, jer je monarhija ukinuta 1918. U periodu od 600 godina bio je
središte imperijalne vlasti i sedište kraljevske porodice. Danas se tu
mogu posetiti prostorije Franje Josipa i Elizabete, kao primer životnog
stila iz tog doba, kao i nekoliko muzeja, dok se u parku nalazi više
spomenika.
Preko puta spomenika je početak glavne trgovačke ulice, Marijahilfer štrase
(Mariahilfer strasse), obnovljene ulice, koja je ponovo zasijala punim
sjajem posle završetka gradnje linije podzemne železnice; u njoj se
nalaze najveće robne kuće i brojne trgovine. Sestrinske zgrade Prirodnjačkog muzeja i Galerije umetnosti
poseban su doživljaj. Između njih se, kao prava carica, smestila Marija
Terezija, okružena svojim savetnicima i pomoćnicima. Po pričama, neki
od njih bili su i njeni ljubavnici. Zgrade muzeja su identične, a iza
njih se nalazi staro Sajmište, danas pretvoreno u galerije i koncertni
prostor. Sledeća zgrada iza ćoška je Parlament. Ispred njega boginja Atina visoka pet metara čuva plovne puteve reka, tadašnjih glavnih saobraćajnica Austrougarskog carstva.
Najveći park duž Ringa je Volksgarten - narodni park, između
dvorca Hofburg i Burgteatra. Najpoznatija građevina u parku je Hram
Tezej (Theseus), replika atinskog hrama iz 5. veka, koji je nastao
1820. godine. Park je i danas vrlo posećen, uvek pažljivo uređen
zasadima cveća i egzotičnih biljaka. Pored parka je Burgteater, narodno
pozorište, koje je od samog početka svog rada imalo vodeću ulogu u
određivanju pravaca razvoja pozorišta u zemljama nemačkog govornog
područja. S druge strane ulice uzdiže se bečka Gradska većnica.
Fridrih Šmit (Friedrich Schmidt), koji je bio arhitekta Kelnske
katedrale, projektovao je i ovu, najvažniju građevinu grada Beča.
Izgrađena u neogotskom stilu s dva tornja, oba visoka po 109 metara, i
danas je najprodavanija gradska razglednica, simbol Beča. Zgrada je i
danas sedište gradonačelnika; tu se nalaze i Gradska biblioteka i Arhiv
grada. Ispred nje je Rathauspark (Rathauspark), mali, ali vrlo
omiljen među Bečlijama i turistima. Veliki broj fontana i spomenika
podseća na slavnu prošlost monarhije. U njemu se organizuju razne
manifestacije. Dve najpoznatije su božićni sajam i letnji festival
filmova na otvorenom uz mnoštvo štandova koji nude specijalitete iz
celog sveta. Pored parka s iste strane je zgrada Rektorata Bečkog
univerziteta.
Crkva Votiv (Votiv kirche) po mnogima je najlepša bečka
crkva. Njena gradnja počela je 1855. a završena je 22 godine kasnije.
Neogotska građevina označila je početak građevinske ekspanzije
spoljašnjih kvartova. Gradnju je pomogao Ferdinand Maksimilijan, koji
je kasnije postao car Meksika. Crkva se nalazi na trgu Schottentor,
iza kojeg u produžetku Ring postaje poslovna zona. Pored Berze, tu su i
sedišta nekih banaka. Tako se stiže do Dunavskog kanala, koji turisti
često zamenjuju za reku Dunav, ali ona se nalazi nekoliko kilometara
istočnije od središta grada. U njega se kod bioskopa Uranija uliva
rečica Vin (Wien), po kojoj je grad i dobio ime. Pored tih
poznatih građevina, na Ringu je i nekoliko dobrih hotela. Pre svega, tu
su hotel Imperijal, koji spada među najbolje hotele sveta, zatim hotel
Ana, novouređeni ekstravagantni Le Meridijen, a zatim i Hilton plaza.
Kod hotela Ana je i ekskluzivni trgovački centar Ringštrase
(Ringstrasse) galerija. Ring je danas brza saobraćajnica i izgubio je
mnogo od šarma iz doba monarhije, ali sigurno je i dalje jedna od
najlepših ulica sveta.
Koristan link
|