Civilizacija i život razvijaju se na Sinaju dugi niz
godina. Na tom, ne baš gostoljubivom prostoru nekada je sve vrilo od
života, pre svega zahvaljujući tirkizu, koji se tu kopao i koristio za
izradu nakita, a samleven u prah za slikanje. Stari narodi Egipta
verovali su da je njegova plava boja boja života. Narod Amo, kojima su
pripadali rudnici na Sinaju, odavno je iščezao, ali značaj Sinaja nije.
Tu je Mojsije primio deset Božjih zapovesti, a ni islamski prorok
Muhamed nije zaobišao taj prostor, nazvavši poluostrvo 25 km udaljeno
od Šarm el Šeika svojim imenom - Ras Muhamed (Glava Muhameda). U toku
istorije Sinajom su krstarile rimske legije, a početkom 2. veka nove
ere apostol Marko je na te prostore doneo hrišćanstvo. Za razvoj
hrišćanstva na tim prostorima veoma je bitna pojava nekadašnjeg
veleposednika, budućeg svetog Antonija, koji se odrekao svog bogatstva
i povukao u pustinju, predajući se molitvi. Četrdeset godina kasnije
počeo je da osniva monaške zajednice i time postavio temelje monaškom
životu. Njegov primer je, po nekim podacima, sledilo preko 10.000 ljudi
u toj regiji.
Danas je jug Sinajskog poluostrva sa Šarm el Šeikom sinonim za
luksuz, zabavu i dobar provod. Većina hotela izgrađenih u ovom
letovalištu kategorisana je s četiri i pet zvezdica. Svi su odlično
opremljeni; u sobama su klima-uređaji, satelitski TV programi, telefoni
i mini-barovi. Osoblje je veoma ljubazno i za gosta im nije ništa
teško, a sporazumevaju se s vama na engleskom, nemačkom, francuskom ili
ruskom. Svi hoteli su, spolja gledano, slično građeni, s
karakterističnim crtama orijentalne arhitekture, ali je svaki na svoj
način različit. Nijedan nema više od dva sprata. Svi hoteli su okruženi
parkovima, s brižljivo negovanom travom, raznobojnim rastinjem i
cvećem. Usred ovih rajskih vrtova smeštena su igrališta za različite
sportove i bazeni svih mogućih oblika. Retko ćete ovde naići na hotel
koji nema barem dva bazena.
Mogućnosti za zabavu u ovom letovalištu su mnogostruke. Sam centar
čini nekoliko ulica, koje su pešačka zona. Duž njih su i šetališta uz
obalu, kraj kojih se nalaze mnogobrojni restorani tradicionalnog
izgleda, ali i moderno dizajnirani. U tradicionalnim restoranima
obavezno probajte čaj karkadi (napravljen od hibiskusa), koji je
izvanredan i topao i hladan. U svim ovim restoranima obavezan rekvizit
je "vodena lula", koju ovde zovu šiše; u njoj se puši najfiniji
duvan s ukusima i mirisima jabuke, pomorandže, kajsije... Hrana u ovim
restoranima je dobra i nije naročito skupa. Onaj ko želi da proba
domaću kuhinju neće se pokajati; uživaće ne samo u dobrim jelima već i
u prepunoj trpezi. Ovde treba povesti računa o zelenoj salati i sličnim
salatama zbog opasnosti od ameba. Takođe, treba biti oprezan s voćem
koje se ne ljušti.
Ovo letovalište nudi i zabavu u kazinima i noćnim klubovima,
diskotekama, od kojih su najpoznatiji "Bus stop" i "Hard rock". Šoping
je ovde pomalo razočaravajući, jer u modernom tržnom centru ne možete
kupiti nešto više od suvenira. Pored prodavnica suvenira, postoje i
brojne zlatarske radnje, gde možete kupiti nakit od korala, crvenih,
crnih ili belih. Trgovci su pomalo nasrtljivi, a i cenkanje je
neizbežan ritual. Bakšiš je nešto što svi očekuju i podrazumevaju. Neko
će vam ga tražiti, neko neće, ali svi ga očekuju. Mala napojnica i
dobićete svu moguću ljubaznost i pažnju.
Ako rešite da u ovom letovalištu provedete odmor, obavezno krenite i
na neki od izleta. Postoje organizovani izleti i do Kaira, s posetom
Luksoru i Kairskom muzeju, ili pak možete posetiti Manastir svete
Katarine, koji je na pola puta između Šarm el Šeika i Tabe. Smešten je
u podnožju planine na kojoj je, prema predanju, Mojsije primio deset
Božjih zapovesti, nakon što mu je, pored Kapele plamtećeg grma, Bog
rekao da izuje sandale, jer se nalazi na svetoj zemlji. Ovaj manastir
sagradio je car Justinijan 565. godine i on predstavlja oazu
pravoslavlja. U njemu su sahranjene mošti svete Katarine
Aleksandrijske, čije su telo, po predanju, odneli anđeli i koje je
posle 500 godina pronađeno na vrhu koji nosi njeno ime. Kroz vekove,
monasi su pokušavali da presele plamteći grm, ali gde god bi ga
zasadili, on bi se osušio.